Ambrozije je bio milanski biskup i crkveni naučitelj, jedan od 4 Sveta oca – utemeljitelja kršćanske književnosti, utjecajan carski savjetnik i pomoćnik, ali i veliki pobornik neovisnosti Crkve o državnoj vlasti i ako takav istovremeno snažan autoritet u teologiji i predmet štovanja običnog puka. Rodio se 339. godine u Trieru, nakon studija prava i govorništva u Rimu 370. godine postaje guverner u sjevernoj Italiji. 374. godine nakon smrti milanskog biskupa, kler i narod jednodušno izabraše njega za novog biskupa, iako je bio tek pripravnik za Sveto krštenje, prije svega zato jer je bio neustrašiv borac za ljudska prava, kršćanske vrijednosti, red i poštenje. Iako je pisao moralno-poučne spise, propovijedi i posmrtne govore, Ambrozije je mnogo poznatiji kao pjesnik i glazbenik, pa su ga nazivali “ocem latinskih himni”. Njegovi jasni i krepki stihovi bili su kao stvoreni za pjevanje, te su ušli u kršćansko bogoslužje, ali i među puk. Tzv. ambrozijansko pjevanje predstavlja najstariju liturgijsku baštinu u zapadnoj Europi, a održalo se i do dan-danas. Ambrozije je bio u svakom pogledu snažna ličnost, koji se osim Boga nije bojao nikog, pa ni samog Cara.
Kad se radilo o pravdi i zakonu, bio je neumoljiv, pa je tako cara Teodozija prisilio na pokoru zbog pokolja u Solunu 390. godine. Zbog tog beskompromisnog čina Ambrozija na mnogo slika prikazuju kako Caru ne dopušta ulazak u milansku baziliku. Ambrozije je za svog života ostavio dubok trag u svojoj biskupiji, ali i šire: ljubav i briga za dobro Crkve doveli su ga i u naše krajeve (u Srijemskoj Mitrovici njegovom je zaslugom za novog biskupa izabran pravovjernik Anemije). Umro je u Milanu 397. godine, a njegovi ostaci su izloženi u milanskoj bazilici nazvanoj po njemu. Mozaik s njegovim likom koji se nalazi u istoj crkvi je najstariji očuvani portret nekog sveca.
Uz ime Svetog Ambrozija veže se legenda o tome kako se kao dijete teško razbolio i dok je tako bespomoćan ležao u kolijevci, na njegovo se lice spustio roj pčela koji je kao melem ostavio malo meda oko njegovih usana, da bi potom odletjele ne ozlijedivši ga. Taj događaj prikazuju mnoge slike po Rimu i drugdje gdje štuju Svetog Ambrozija. Biskup Ambrozije je držao pčelinju košnicu modelom skladne zajednice u kojoj vlada red i rad, te je vjerovao da pčele predstavljaju sve što je uređeno, pobožno, uzvišeno i sveto, pa ga velik broj slika prikazuje kako stoji pred košnicama okružen pčelama. Osim što je bio biskup neupitna morala, pravdoljubiv i častan čovjek koji se čitav život borio za vjeru i poštenje, Ambrozije je bio tako izuzetan pjesnik i vješt govornik omiljen među pukom, da se govorilo da mu “iz usta teku riječi slatke poput meda”. Iz svih ovih razloga 7. prosinca Crkva slavi Ambrozija kao Svetog biskupa i naučitelja, a pčelari kao svog sveca zaštitnika.
Ambrozijanci su redovnici Pčelarskog reda Svetog Ambrozija iz Mađarske, Rumunije, Češke, Slovačke, Slovenije i Hrvatske koji se svake prve nedjelje u prosincu tradicionalno okupe u svom središtu, odjeveni u posebno šivane odore (različite od zemlje do zemlje), naprave procesiju do crkve u kojoj se potom drži misa posvećena Svetom Ambroziju, zaštitniku pčela i pčelara i posvete novi barjaci pčelarskih udruga. I dok se u začetku ovaj dan obilježavao isključivo u Hlebinama, posljednjih se godina procesije i mise održavaju i drugdje u Hrvatskoj. Tako su se i pčelari iz Istre 7. prosinca 2011. godine prvi put okupili u crkvi Svetog Jurja u Boljunu gdje je župnik nakon spomena o Svetom Ambroziju izrazio nadu da će proslava u njegovu čast i u Istri pretvoriti u tradiciju kao u drugim dijelovima Hrvatske, posebno istaknuvši važnost pčele u prirodi kao i ulogu pčelara za njihov opstanak. Misu povodom blagdana Svetog Ambrozija za istarske pčelare u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Cerovlju prošle su godine održali cerovljanski župnik Marijan Pamić i kaštelirski župnik Marijan Kancijanić. Usprkos velikom nevremenu okupilo se 50-tak pčelara iz Pule, Labina, Pazina, Buzeta, Poreča i Bujštine i proslavilo svoj blagdan uz prigodan domjenak u Domu «Josip Daus» u Cerovlju. Istog dana su članovi UP «Lipa» iz Pazina položili vijence na grob Lovre Tomašića, jednom od osnivača i tajnika prvog pčelarskog društva u Istri. Za nas pčelare iz Istre koji nemamo svoje svečane odore niti barjake, možda su važnije moralno-etičke vrijednosti koje je promicao Sveti Ambrozije i osjećaj bliskosti i zajedništva među pčelarima na samo iz Istre, nego i šire. Uvjeren sam da će ista poruka biti odaslana i ove godine kada će se istarski pčelari na Dan Svetog Ambrozija okupiti u Pazinu, nadam se u još većem broju nego prijašnjih godina.
